Sedim tako i razmisljam u danu koji je isti kao i prethodni u godini koja je ista kao i prethodna.Sedim i pitam se sta se promenilo? Da li sam se ja promenila, da li ? O spoljasnjem dostignucu nema ni govora. Isto mesto, isti posao, prijatelja sve manje, o momku i da ne govorim, nema ga vec godinama, pa svoje seksualne frustracije iskalim na one koji mi dodju pod ruku. Ne, nista se nije promenilo.Po neka bora na mom tridesetogodisnjem licu se dodala ali nista se nije promenilo. Toliko knjiga , dokumentaraca, youtube klipova, foruma o svemiru, prosvetljenju, o ljubavi i svetlosti. Toliko misli i nemisli, meditacije i joge, boravak u prirodi, sungaizing i earth grounding experience i sta se promenilo? Nista! Pocinje u kutku mog racionalnog uma da se kovitla jedna oluja u stvaranju.To je oluja koja cisti sve pred sobom stvoreno. Da li sam negde usput pogresila pa nema rezultata za sav moj trud ili je sve ovo jos jedna laz koju sam morala da zivim da bih videla da ja po nicemu nisam posebna i drugacija od ostalih ljudi nesrecne sudbine. (Dalje)